Običaji za božićne praznike

Božić je jedan od najvećih i najradosnijih hrišćanskih praznika, koji se slavi u čast rođenja Gospoda Isusa Hrista. Na našim prostorima ovaj praznik obiluje raznovrsnim obrednim radnjama, a uvod u sam praznik jesu i proslave kao što su Detinjci, Materice, Očevi i Tucindan, preko Badnjeg dana, gde se porodica sve više sjedinjava, što i jeste cilj – biti na okupu u svom domu.

Građani su mišljenja da je Božić najradosniji praznik i da ga zato sa posebnom pažnjom treba slaviti i poštovati. Običaje poštuju, a sa pripremama za božićne praznike počinju nekoliko dana ranije, kako sami kažu, da bi sve bilo na vreme spremno.

Badnji dan je uvod u Božić, a običaj nalaže da domaćin ode u šumu po Badnjak, gde po njegovom povratku započinje svečano unošenje Badnjaka u domaćinstvo. Sve to ima predhrišćansku simboliku koja je zapravo uspomena na rođenje Isusa, u Vitlejemu, u pećini u kojoj je bila slama.

Posle unošenja Badnaka pristupa se Badnjoj večeri koja je posna. Ono što posebno raduje domaćice jeste spremanje česnice, i kao što samo ime kaže, u „čest“ odnosno čast rođenju Isusa.

Običajne radnje koje su zastupljene u toku proslavljanja božićnih praznika verovatno imaju elemente proslavljanja nekih predhrišćanskih praznika i paganske tradicije, kažu etnolozi, ali su dobili svoju reinterpretaciju u okvirima hrišćanske crkve.

Svi ovi običaji govore kolika je važnost Božića. Ono što je možda još značajnije, jeste pozadina praznika, ono ispod površine u čega se pre svega veruje. Funkcija porodice je ovde najvažnija pa zato ona i mora biti na okupu za Božić.

OSTAVITE ODGOVOR

Molimo unestite Vaš komentar
Molimo unestite Vaše ime ovde